Fiilozofska čitanka

ŽAN ŽAK RUSO (Druatveni ugovor i Emil)
"Društveni ugovor"

Čovek je rođen slobodan a ipak je posvuda u lancima. Onaj koji veruje da je gospodar drugih, uistinu je više rob od njih. Kako je došlo do te promene? Ne znam. Šta je može učiniti legitimnom? Verujem da mogu rešiti to pitanje. Kada bih uzeo u obzir samo silu i njene posledice, rekao bih: "Dok je narod prinuđen da se pokorava i dok to čini, on dobro čini; a čim može da zbaci jaram i to učini, on onda čini još bolje: jer, povrativši svoju slobodu na osnovu istog onog prava na osnovu kojeg mu je oduzeta, ili je on u pravu da se povrati, ili drugi nisu bili u pravu da mu je oduzmu." Ali društveni poredak predstavlja jedno pravo koje je osnova svih drugih. Međutim, ovo pravo ni u kom slučaju ne proističe iz prirode; ono se, prema tome, zasniva na sporazumima.(...) Često ima znatne razlike između volje svih i opšte volje: ova ima u vidu samo opšti interes; ona samo prihvata, i predstavlja samo zbir pojedinačnih volja; no, oduzmite od tih istih volja one pluseve i minuse, koji se međusobno potiru, i ostaće kao zbir razlika opšta volja. Ako građani, kao narod, dovoljno obavešten, veća, ne bi opštili ni na koji način među sobom, iz velikog broja malih razlika proisticala bi uvek opšta volja, i odluka bi svagda bila dobra. No kada se stvaraju frakcije, posebne grupacije na račun one opšte volje, svaka od ovih grupacija postaje opšta u odnosu na njene članove, a pojedinačna u odnosu na državu: može se tada reći da nema više toliko glasača koliko ljudi, već samo toliko koliko ima ovih grupacija. Razlike se svode na manji broj i daju manje opšti rezultat. Najzad, kada jedna od tih grupa postane toliko velika da nadmaši sve druge, kao rezultat nemati više zbir malih razlika, već jednu jedinu razliku: tada više nema opšte volje, a mišljenje koje preovlađuje je pojedinačno mišljenje. Važno je, dakle, da bi se dobio izražaj opšte volje, da nema drugih društvenih grupacija u državi i da svaki građanin izražava samo svoje mišljenje: takva je bila jedinstvena i uzvišena ustanova velikog Likurga.
Opširnije...
Franc Kafka: ZAMAK PDF Štampa El. pošta
književnost
Napisao konstantin   
ponedeljak, 12 jul 2010 08:39
Kafka spada u one pisce koji se trude da neprekidnim preispitivanjem sebe dokuče smisao života, a potom da to prenesu na delo. Ophrvan teškim psihološkim problemima, on je skoro čitav svoj život proveo u strahu, strahu i od sebe i od drugih ljudi. U prilog tome ide i činjenica da nije dugo živeo: umro je od tuberkuloze u 41.godini. Nije imao dece, a imao je i nameru da spali svoja dela, ali zahvaljujući njegovom prijatelju Maksu Brodu, posthumno su objavljena sva njegova dela, dnevnici, romani, pripovetke. I pored svih tih stresova i trauma koje je doživljavao, Kafka danas uživa veliki ugled u svetu prvenstveno zbog načina na koji je iskazao usamljenost i nemoć pojedinca u surovom svetu, ali i kritikom apsurda kao strašne i opasne pošasti ljudskog duha; upravo zbog toga je Kami govorio da se uvek iznova i iznova vraćao Kafki i njegovim delima kako bi spoznao tajne besmislenosti, uplašenosti, beznačajnosti koje su mu bile neophodne za njegov "Mit o Sizifu".

Opširnije...
 
GRADITELJ U VREMENU ČUDA: BORISLAV PEKIĆ (1930-1992) PDF Štampa El. pošta
književnost
Napisao konstantin   
subota, 06 februar 2010 18:04


povodom 80 godina od rođenja Borislava Pekića

Činjenica je da svako dete koje se rodi i svojim plačom uveseli na hiljade i hiljade srećnih roditelja širom sveta potencijali homo creator. Svaki čovek je stvaralac, makar on stvarao u kamenu ili kao pisac; makar on čistio gradske ulice od napadalog snega ili predavao o književnosti ili astronomiji studentima na univerzitetu; da, svako može biti stvaralac, samo ukoliko pažljivo neguje umetničku klicu u sebi, ko se ne prepusti alkoholisanju, duševnom rastrojstvu ili ne daj bože, ubijanju, mada je i sve to deo kompleksne čovekove prirode. Stvaralac je onaj koji nešto sa ljubavlju radi, koji predlaže ideju, razborito misli, onaj kojeg nije strah da se kroz svoje delo izrazi o pitanjima najrazličitijeg sadržaja koja muče svakog pojedinca. Onaj ko se zalaže za ideju, ne za ideologiju. Onaj koji je spreman zarad ubeđenja žrtvovati sopstveni život. Onaj koji se hvata u koštac sa polemikama svog doba. Čini se da je takvoj plejadi srpskih mislilaca, umetnika i erudita nesumnjivo pripadao pomalo i zaboravljeni Borislav V.Pekić.
Opširnije...
 
MAJSTOR I MARGARITA PDF Štampa El. pošta
književnost
Napisao konstantin   
ponedeljak, 04 januar 2010 14:29


Surovo vreme i opšti haos u državi naterali su početkom 1917.godine pripadnike mnogih ruskih, pre svega moskovskih intelektualnih krugova, da pobegnu iz zemlje i odu u inostranstvo. Kako nezadovoljstvo poretkom u zemlji nikako nije jenjavalo među narodnim masama ne samo u Moskvi, već i čitavoj carevini, tako je i strah sve više i više obuzimao one koji su bili bliski ne samo vlasti, već i one koji su bili imućniji i bogatiji od drugih. Neki su, a zajedno sa njima i mnogi drugi koji nisu imali ništa, predosećali zlo posle revolucije i zato su ustuknuli i pobegli pred čitavom najezdom protesta i pobuna ruskih građana jer nisu verovali u buduću crvenu vlast.

Opširnije...
 
ZABORAVLJENI MROŽEK PDF Štampa El. pošta
književnost
Napisao konstantin   
ponedeljak, 11 januar 2010 10:33


Vrednosti novog društvenog sistema čoveka teraju da se oseća neodgovornim za većinu stvari koje radi; teraju ga da se oseća potišteno, učmalo, poniženo. Pretvaraju ga u roba. Roba sitnog duha, punog ljubomore i zavisti prema drugima. Roba koji više neće imati pravo na sopstvenu ličnost i ideju. U budućnosti on neće biti samo rob, već nešto još gore od toga: mali, odvratni i ljigavi sluga koji niti će imati svoja ubeđenja niti neki životni moto. Tako izgažen, upljuvan, osramoćen i zgnječen, budući čovek neće imati nikave šanse protiv moćnog Velikog Brata i njegove porobljeno – podaničke nacije. Zar je moguće da su se tekovine, za koje su se ljudi vekovima borili, okrenule jedne protiv drugih i međusobno krvno zaratile? Kako spasiti čoveka iz haosa, apsurda i opšteg ludila i u njemu bar ponovo posaditi seme ljubavi i osećanja za druge? Odgovor na ta složena pitanja na koja niko ne želi da makar pruži odgovor, tobože jer su glupa, treba potražiti u onima koji se iskreno posvećuju večitoj borbi protiv apsurda, gluposti i malograđanštine. U onima koji se odupiru svom snagom apsurdu. U onima koji čoveku postavljaju krucijalna egzistencijalna pitanja i koji u njemu bude osećaj samosvesti. Jedan od njih je i Slavomir Mrožek, današnjoj mladalačkoj publici slabo poznat, koji ove, 2010. godine slavi jubilej – 80 godina života.

Opširnije...
 
SRPSKI REALISTI: SIMO MATAVULJ (1852-1908) PDF Štampa El. pošta
književnost
Napisao konstantin   
nedelja, 25 oktobar 2009 13:07


Jedan od najpoznatijih predstavnika srpskog realizma sa tematikom primorja i primorskog života je svakako Simo Matavulj, rodom iz Šibenika, učitelj u mnogim dalmatinskim selima i nastavnik pomorske škole u Herceg Novom. Uz pripovetku "Pilipendu", koja govori o procesu unijaćenja Srba u Dalmaciji, njegovo najpoznatije delo je roman "Bakonja fra Brne". Napisao je i oko 70-tak pripovedaka i novela ("S mora i planine", "S Jadrana", "Primorska obličja"), autobiografiju "Bilješke jednoga pisca". Prevodio je dosta sa francuskog, naročito Molijera i Zolu.

Opširnije...
 
« PočetakPrethodna12345678910SledećaKraj »

Strana 1 od 34